05

Sedim pred računarom već pola sata i razmišljam kako da počnem ovaj tekst. Uglavnom tekstove pišem u jednom dahu, brzo i tečno. Nekako se sve to skocka u glavi i vrlo je jednostavno sve to preneti.

Ovoga puta stvar je potpuno drugačija. Ovaj tekst je rezultat trogodišnjeg istraživanja, pokušaja i promašaja i godinu dana obijanja pragova, nudeći ideju. Ali, da se vratimo na početak.

Neću ulaziti u razloge zašto smo pre četiri godine otišli sa fakulteta i zašto smo otvorili firmu. Nismo se pokajali. Opet, neću ulaziti ni u to zašto smo iz klasične trgovine energetski efikasnih sistema ušli u istraživanja i možda izašli iz domena velike zarade u domen nauke. To ni sam ne umem sebi da objasnim.

Počeli smo da istražujemo jednu vrlo malo zastupljenu granu nauke u ovom delu Evrope. Stvar zvanu “subjektivni osećaj”. Vrlo brzo smo ukapirali da nije cilj napraviti u prostoriji idealnih 21-24oC, već je bitno kako se ljudi u toj prostoriji osećaju. Da li su zadovoljni, ili ne. Menjanjem parametara temperature, vlage, pritiska, količine svežeg vazduha, mirisa, vrlo brzo smo videli da i u slučaju sumornog, mračnog, kišovitog dana, možemo napraviti da se ljudi dobro osećaju u svojoj koži. Videli smo da je, realno, mnogo veći procenat nas “meteoropata” u odnosu na 78%, koliko kaže istraživanje.

Nametnuli smo se tržištu. Pobegli smo od jednostavnih instalacija. Pored energetske efikasnosti, ponudili smo nešto što u Srbiji niko pre nas nije nudio – osećaj zadovoljstva. Naše reference su pokazivale da smo u tome uspeli. Dobijali smo poslovne objekte gde je radna atmosfera bila na jako visokom nivou (u odnosu na ostale objekte istog investitora), gde nije bilo svađa i gde je profit investitora bio višestruko veći. Naravno, ne računajući i uvek prisutnu energetsku efikasnost.

Ušli smo u 5% ljudi na ovoj planeti koji stvarno uživaju u onome što rade.

Neki novi klinci

Nekada davno, kada smo mi bili klinci, život se delio na učenje u školi, jurnjavu dobrih ocena i igranje košarke, fudbala, “cevkanja”. Danas su klinci potpuno nezainteresovani za školu. Toliko su agresivni, da su morali da dovedu i školske policajce da ih smire.

Logično, pre godinu dana se rodila ideja – hajdemo da sve ovo znanje u vezi sa komercijalnim objektima prevedemo u školu. Hajdemo da, barem možda i veštački, ukinemo tu nervozu u školi i, samim tim, učinimo decu srećnom i zadovoljnom. Zadovoljno dete sigurno ne može biti toliko iskvareno da razmišlja o tučama, a ne o učenju ili prvoj zaljubljenosti.

Tako se i rodio projekat “Zelena škola”.

Nećemo pričati o pragovima koje smo obijali da bismo uspeli da preko EU fondova počnemo sa radom prve “Zelene škole” u Srbiji. Škole, gde ćemo pokušati decu da zainteresujemo za ekologiju, očuvanje životne sredine, energiju i… staro dobro učenje.

Da ne dužim, ovo je prezentacija sa konferencije gde smo ekskluzivno saopštili: “Prva Zelena škola će biti u Boru!” Ne samo prva, biće sledeće godine!

Prezentacija je bila zamišljena u šaljivom, klasičnom tviteraškom pravcu. Vrlo dugo smo razmišljali gde bi ta prva “Zelena škola” trebala da “završi”. Vrlo brzo, sve je bilo jasno. Projekat će biti dat školi Đura Jakšić koja se nalazi u Boru. Klinci koji su aktivni preko interneta već godinama, koji se trude da na obronku rudnika Bor učine nešto da ulepšaju svoje okruženje i svoje detinjstvo, zaslužuju ovo od nas.

Napomena: Oprostite na jako lošem predavanju. U ovom trenutku sam bio 3 dana bez sna i sa temperaturom 38oC.

U nastavku, ovo je intervju koji je bio na televizijama:

 

A posle? Posle se nadamo da će sve škole u Srbiji postati Zelene… i mirne… onakve, kakve su nekada bile…

Napomena:
Hvala ljudima iz organizacije Istok, konferenciji BorNet i našem fantastičnom domaćinu Siniši Lađeviću.

Ja ću se u startu zahvaliti ljudima iz opštine Bor koji su podržali naš projekat i ujedno se izviniti vama što čitate, za ovako lošu našu reprezentaciju. Nismo navikli da se slikamo, navikli smo da radimo.

Hvala Vam na pažnji.